Ovo je istinita priča o rezultatima istraživanja koji su toliko loši po vašeg klijenta da vam u video pozivu reagiraju na prezentaciju s rečenicom: ‘pa ja ću se baciti u rijeku’. Reakcija je bila opravdana i donekle i očekivana no u svakom slučaju dramatična i pomalo šokantna. S obzirom da su rezultati našeg istraživanja pokazali da klijent neće ostvariti ambicije u sljedećih nekoliko godina, nismo im to mogli zamjeriti.

Krenimo od početka. Vrijeme je radnje netom prije lokalnih izbora 2021. godine, a mjesto je naravno Hrvatska, grad srednje veličine. Glavni akter ove priče nije klijent, kandidat za gradonačelnika, nego istraživači koji su donosili loše vijesti i koji su na nesreću klijenta pogodili rezultate izbora.

Imajte na umu da radi vlastite zaštite i zaštite klijenta neću iznositi imena, pravilne brojke, niti ću naznačiti tko je klijent na bilo koji način, ali saznat ćete kako se sve na kraju završilo i što možemo iz toga naučiti. Dapače, kao zaključak ćemo imati deset pouka.

LOŠE VIJESTI

Rezultati istraživanja su pokazali da stranka koja je i inače vodeća u tom gradu, sada ima još veću prednost. 30% ispitanika je odgovorilo da će glasati za sadašnjeg gradonačelnika, dok ih je samo 10% bilo za našeg klijenta. Još jedan ključan podatak je da smo imali preko 17% ispitanika koji su rekli da će izaći na izbore, ali da ne žele reći za koga će glasati, ili su neodlučni. Ostatak su bili manjinski kandidati i oni koji su rekli da vjerojatno neće izaći na izbore.

Prvi dio potencijalne pogreške dolazi ukoliko prerano odgovorite na ova pitanja: što ove brojke stvarno govore? Zašto je toliki broj neodlučnih? Mogu li već sada zaključiti da će izlazne brojke odgovarati gore navedenim podacima?

OBJASNITE KLIJENTU ŠTO JE DOBIO

Dio odgovara zašto jako dobre agencije za istraživanja ‘fulavaju’ u predizbornim anketama i sramote se u javnosti leži upravo u gore navedenoj situaciji: oni su dužni objaviti podatke koje su dobili i često nemaju realnu mogućnost tumačenja tih podataka široj javnosti niti klijentu.

Tu je bitno reći da su naši istraživači među boljima u svijetu i definitivno nije krivica na njima. Ovdje se radi o širem kontekstu, a konkretan je problem što većina stranaka nema stručnjaka koji bi tumačio te podatke. U svijetu je normalno da postoji cijeli niz profesionalaca koji će interpretirati dobivene podatke i iz njih kreirati scenarije i modele tako da ih politička stranka ili javnost mogu konzumirati. No više o tome drugi put.

RJEČNIK LAIKA I FENOMEN MENTALITETA GLASAČA DOMINANTNE STRANKE U MALOM MJESTU

Postoje određene lokalne i regionalne specifičnosti, kao i mentalitet glasača određene sredine. U našem primjeru se radilo o mentalitetu glasača dominantne stranke u malom mjestu. Laički rečeno, ukoliko ste glasač stranke opozicije, vi dobro znate da vaša stranka nije dominantna. Ta činjenica donosi mnoge posljedice u realnom životu za neke građane, no u našem slučaju ćemo se ograničiti na odgovore u anketi.

Kada glasač opozicije razgovara s anketarom o politici, on je svjestan svoje situacije. Neki ispitanici u toj situaciji reagiraju obrambeno i skrivaju svoj izbor time da ne žele odgovoriti ili tvrde da su neodlučni po pitanju izbora. Naravno da postoje oni koji su uistinu neodlučni, no ukoliko vaše brojke ispitanika prelaze standardne brojeve neodlučnih, možete biti sigurni da se radi o nekom fenomenu kao što je ovaj gore navedeni.

TRIKOVI STRUKE

Problem je u tome što ne znate koliko neodlučnih zapravo taji svoju odlučnost zbog gore navedenog ili nekog drugog fenomena: neki ljudi su po prirodi tajnoviti ili sramežljivi. Da bi mogli precizno razdijeliti te ispitanike, potrebno je postaviti i nekoliko ‘trik’ pitanja. Dovoljno je samo malo preformulirati pitanje o izlaznosti i ponovno ga postaviti u tom izmijenjenom obliku, ili ga postaviti na način da koristite ljestvicu vjerojatnosti izlaska i već ste počeli odjeljivati jednu skupinu od druge.

Ukoliko imate asa u rukavu u obliku raznih unaprijed osmišljenih pitanja, uskoro ćete imati i konkretnu brojku. A u našem slučaju ta je brojka bila znatna.

Na temelju povezanih pitanja naša je procjena bila da veliki broj neodlučnih naginje opozicijskom izboru, no pošto se nisu htjeli postaviti u konfrontacionu poziciju odabrali su odgovor koji ih je stavio u poziciju koja je manje neugodna.

I sada konačno dolazimo na onaj moment ‘bacanja u rijeku’ i našeg nadanja da će se poslušati stara latinska izreka: ne ubijaj glasnika (loših vijesti). U našem realnom primjeru s izmišljenim brojkama, situacija je takva da 30% glasača najavljuje da će glasati za sadašnjeg gradonačelnika, dok će samo 10% glasati za našeg klijenta.

IZLAZNA TAKTIKA

No u ovom trenu smo imali i dobre vijesti i naše je predviđanje bilo da će se ukupni brojevi znatno približiti na dan izbora. Čak smo iznijeli i podatke koliko će to biti i na temelju čega smo to zaključili. Također smo imali sreću da je stožer klijenta imao uvid u rezultate prije prezentacije te je surađivao i razumio ono što smo im rekli.

Unatoč tome, bilo je potrebno imati i jasan plan prije početka istraživanja. On se sastojao od toga da su postavljena pitanja bila temeljena na konkretnim političkim projektima i rezultatima istih. Mjerenjem zadovoljstva građana konkretnih programa na tom području otkrili smo jake točke klijenta i slabe točke dominantne stranke. Takvim pristupom te pravilnim tumačenjem dobivenih podataka našli smo način kako da se prikaže realna situacija i da se uz pravilno djelovanje na terenu smanji razlika.

DOBRA PRIPREMA ZLATA VRIJEDI

Dobrom pripremom i unaprijed osmišljenim proaktivnim pristupom možemo itekako pridonijeti uspješnosti ankete. Pod proaktivnim pristupom mislim na izradu pitanja koja će donijeti znanstveno precizne, ponovljive rezultate u empirijskom smislu, ali i da kroz njih dobijemo iskoristive, prijeko potrebne informacije.

Koliko god se kao profesionalci dobro pripremimo, postoje stvari na koje ne možemo utjecati. Na primjer, ukoliko političar ili stranka misle da im je dovoljna kampanja od mjesec dana da promijene stanje na terenu, morate biti svjesni da najvjerojatnije nećete imati velikog uspjeha. Za promjene je potrebna kampanja koja traje dulje vremena, koja je konzistentna i ima jasne ciljeve.

REZULTATI PREKO NOĆI

Većina kampanja si zapravo ne daje dovoljno vremena da bi se vidjele promjene. Drugim riječima, provode svoju kampanju - kampanjski. Jasno je i zašto rijetko tko ulaže u metodologiju na dulje staze: istraživanja na tolikoj skali su skupa, a većinu je strah ulagati novac u alat koji se često vidi nepreciznim.

Izrazito zanimljivo će biti promatrati koliko će rano krenuti kampanje za izbornu godinu 2024., gdje će biti 3 različita izbora: europski, parlamentarni, a onda i predsjednički. Kada bi moja karijera, moje radno mjesto bili uvjetovani glasanjem javnosti, itekako bih htio znati kako će ti ljudi glasati i što njih zapravo muči. Drugim riječima, pobrinuo bi se da pomoću znanosti i konkretnih mjera omogućim tim ljudima laganu i sigurnu odluku na sljedećim izborima. Jeste li i vi takvog mišljenja?

OBLIKOVANJE USLUGA I INSTINKT

Postoje situacije u kojima ne možemo mijenjati klijenta, a pogotovo ne realnost određene branše. No ono što možemo napraviti je usmjeriti svoje napore na ono što možemo promijeniti: a to su naši proizvodi ili usluge. Ukoliko smatrate da postoji prostor da možete pridonijeti jačem interesa klijenata, nemojte oklijevati niti posustajati. Psiholozi se ljute kada se koristi riječ ‘instinkt’, no svakako vjerujte svojoj stručnoj procjeni.

Nekad je samo stvar toga da se obraćate krivim ljudima, a nekad je problem u vama. Zašto bi netko kupovao uslugu koja je zastarjela ili ju ne može oblikovati prema svojim potrebama?

U zadnjih par godina se dogodilo puno stvari po pitanju političke klime i vidljivi su određeni pomaci ka tome da se cijeni struka i profesionalna, objektiva procjena situacije. To mi daje nadu da će potraga za istraživanjima biti sve veća i da će im se konačno davati značaj koji zaslužuju. Naravno, potrebne su i određene prilagodbe kako pristupamo stvarima i promjene naših usluga. Svijet se kreće velikom brzinom, a rutine koje imamo nam nekad skrivaju tu činjenicu.

DESET POUKA

Što možemo naučiti iz ove priče? Kao i u svakoj priča i ova ima neke pouke. Nadam se da će vam pomoći u vašoj struci ili životu općenito. 

1. Dobra priprema zlata vrijedi. U našem slučaju pripremite dobra pitanja, dajte otpor klijentu kada želi previše mijenjati pristup projektu, ali i obrazložite zašto inzistirate i koji je krajnji cilj.
2. Koristite trikove struke (as iz rukava), čak i kada ih nitko ne razumije. Bitno je da vi znate da će krajnji rezultat biti bolji za klijenta.
3. Nemojte koristiti metajezik struke prema klijentu: nitko od klijenata ga ne razumije niti ga treba razumjeti. Dosadni ste i alijenirate klijenta.
4. Radite follow-up svaki put: u ovom slučaju klijentu objasnite što je točno dobio. Uzalud vam isporuka Rimac Nevere u garažu klijenta, ako im ne objasnite da radi na struju.
5. Proučite trendove i fenomene specifičnog projekta. Ako ne postoji literatura, imajte otvoren um i širom otvorene oči. Fenomeni poput ‘mentaliteta manjinskog glasača u maloj sredini’ su posvuda oko nas.
6. Kada imate loše rezultate, budite iskreni i otvoreni.
     a.) Klijent mora imati uvid, no nemojte dati na sebe i na struku.
     b.) Obrazložite zašto je tako i kako se može poboljšati situacija.
7. Ukoliko radite rizičan projekt, unaprijed osmislite izlazne taktike i za sebe i za klijenta (primjer dodatnih pitanja o neodlučnim glasačima) i time smanjite rizik
8. Koliko god je u vašoj moći, radite na tome da klijent razumije da se rezultati ne događaju preko noći.
9. Proaktivan pristup: oblikujte svoje usluge tako da su one poželjne i široko primjenjive.
10. Vjerujte svojem profesionalnom instinktu.

PORAZ U BITCI, POBJEDA U RATU

I za kraj, vjerojatno bi htjeli znati kako je zapravo završila naša priča. Unatoč svim dobrim savjetima i trudu koji je naknadno uslijedio, naš je klijent ipak izgubio. Za mali broj glasova, ali je ipak izgubio. Podaci koje smo predvidjeli su se i obistinili.

Unatoč pobjedi struke i nas kao firme, ovo je ipak bio poraz za klijenta. No bilo da se radilo o našem profesionalnom pristupu ili jednostavno o korektnom klijentu, ostali smo u dobrim odnosima i obostrano smo spremni za daljnju suradnju.

Pametna odluka, jer ako smo postigli ovoliko za tako kratko vrijeme, zamislite da netko napravi presedan i počne s kampanjom ranije. Recimo tri godine ranije. Možemo garantirati da bi bilo jako dobrih rezultata.

 

Ovaj je članak je nastavak niza članaka na stranici GELD DATA te je temeljen na iskustvima društvenih i marketinških istraživanja kojima sam na čelu od 2018. godine. 
Ukoliko želite napraviti istraživanje ili komunicirati o gore napisanom, javite nam se na info@geld.hr, preko stranice geld.hr ili meni osobno na LinkedIn.

Tomislav Dominić, mag. soc, voditelj istraživanja u GELD DATA d.o.o. 

Kaže se da na mladima svijet ostaje. No svima koji nisu Z generacije ostaje samo se pitati kako oni gledaju na svijet koji će naslijediti. Koliko dobro znamo o čemu mladi razmišljaju i koje su njihove ideje i aspiracije? Kako će oni kreirati svijet kada mi više nećemo imati tu priliku? I ono što je podjednako zanimljivo: kako saznati što oni žele i kojim im se uopće kanalima komunikacije trebamo obratiti da saznamo sve te informacije?
No alt text provided for this image

Pomaknimo ta pitanja iz teorijskog u realan svijet. Na primjer, političare zanima kako će mladi glasati i hoće li uopće biti zainteresirani za politiku, a skoro svaku firmu zanima kakve će biti njihove navike i što i kako će im u budućnosti prodavati.

Odgovore na ova pitanja pogledajmo kroz prizmu našeg iskustva i rješenja kao agencije za istraživanje. Inovacije i tehnološki napredak na području istraživanja i kanala komunikacije kojem svjedočimo su neizbježan i poželjan dio razumijevanja specifičnih skupina populacije.

IZAZOV DOSEGA Z GENERACIJE U ISTRAŽIVANJIMA

Da bi uopćili pojmove koje u poslovnom i znanstvenom smislu stalno susrećemo razvio sam za potrebe poslovanja i boljeg razumijevanja određene postulate, koji su izvedeni iz teorije, a prokušani su praksom. Na temelju jednostavne logike možemo doći do prvog postulata: način istraživanja se mijenja brzinom kojom se mijenjaju i načini komunikacije.

Kada nam se obraćaju političke stranke za istraživanje po pitanju dosega mladih, vidi se da im je to područje potpuna enigma. Ne može ih se kriviti da su jedini u tome jer i mnoge agencije za istraživanje imaju isti problem, koliko god to skrivali od javnosti ili konkurencije.

Mlade ne možete dosegnuti fiksnim telefonima jer ih ne koriste. Problem je do njih doći i na mobilne brojeve jer nerijetko ne žele komunicirati kroz pozive. Čak i da dođete do mladih telefonima, kolika je pouzdanost da su to reprezentativni predstavnici svoje generacije?

Ukoliko imate razvijene panele u kojima imate sva realna godišta, kao i ostale demografske podatke, onda ste u problemu kako inicirati kontakt sa vrlo specifičnim uzorkom: novim generacijama mladih koje još uvijek nemate uvedene u svoj panel.

VELIKA IZBORNA GODINA

Obzirom da većina agencija za istraživanje koristi telefonske ankete kao uobičajeni kanal prikupljanja podataka, ovo je ozbiljan izazov. Jednostavnom računicom možemo doći do informacije da će za 3 godine postojati pola miliona mladih glasača, takozvane Z generacije, za koje nemate pojma kako će glasati i što će preferirati.

Ovaj podatak od 3 godine nije slučajno naveden, naime 2024. godine ćemo imati takozvanu ‘superizbornu’ godinu, gdje ćemo imati redom europske, parlamentarne, a onda i predsjedničke izbore. Sve u istoj godini i u svima će glasovati populacija koja je do sada još uvijek maloljetna, zajedno s ostatkom Z generacije.

TEHNOLOGIJA I IDEJA, ILI IDEJA I TEHNOLOGIJA?

Mladi su dostupni na društvenim mrežama i koriste komunikacijske alate koji donedavno nisu postojali. No iz pogleda komunikacije prema njima, ti kanali nisu idealni da se kroz njih provode ozbiljna istraživanja. Nije realno očekivati da će se ozbiljno shvatiti anketa koja dolazi kroz Youtube ili TikTok kanal. Barem za sada. Svejedno, potrebno je koristiti nove kanale da bi se doseglo Z generaciju.

Idealno ih je ‘dobiti’ na mobitele bilo da se radi o pozivu ili SMS-u, mailu, browseru ili poruci na neki od messengera, jer je Z generacija stereotipizirana na način da stalno imaju mobitel u ruci. U realnosti se to potvrdilo i u našim istraživanjima. Ukoliko dobijete povjerenje mlade, punoljetne osobe da vam ispuni anketu, oni će to napraviti gotovo isključivo s mobilnog uređaja.
No alt text provided for this image

Dakle, do sada pitanje dosega mladih nije samo u konkretnom dosegu što se tiče demografskog uzorka, nego ono uvelike ovisi o tome ‘kako’ i ‘na koji način’ komunicirate s njima.

Kako? Aplikacijom na kojoj je prisutan. Na koji način? Laički rečeno: da niste dosadni i da komunicirate na njima prihvatljiv način. Time dolazimo do drugog postulata: Pristup ispitanicima je definiran razvijanjem kulture komunikacije kroz kanale na kojima je prisutna poželjna populacija.

Dio rješenja je da imate pristup specifičnim društvenim aplikacijama u ulozi istraživača. No imajte na umu da vam firme kao Facebook to jednostavno neće omogućiti osim ako se radi o njihovim vlastitim istraživanjima. Druga opcija je da će vam dopustiti da se reklamirate na njihovoj platformi za odgovarajuću cijenu što istraživačima naravno nema nikakvog smisla.

Iako sada govorimo o tehnologiji koja rješava neke probleme, pogrešno je razmišljati da je to tehnološko rješenje. Sljedeća je distinkcija malena, ali značajna. Ovdje se radi o idejnom rješenju, koje nam tehnologija samo omogućuje. Time smo došli i do trećeg postulata: U svrhu svladavanja izazova idejno rješenje i tehnologija su u međusobnoj ovisnosti, gdje jedno omogućuje drugo i obrnuto, ali je idejno rješenje uvijek nadređeno tehnološkom u kategoričkom smislu jer daje smisao i cilj tehnološkom rješenju.

Način na koji imamo doseg sa željenom populacijom ne mora uvijek biti direktan niti on mora biti kroz isti kanal. Uzmimo za primjer da želimo doseći 1000 ispitanika u nekom nacionalno reprezentativnom uzorku. U ovom je slučaju jako bitno da dobijemo statistički precizan presjek stanovništva. Drugim riječima, da on odgovara općoj populaciji i realnom stanju stvari uz što manju pogrešku odstupanja.

Tradicionalni način ispitivanja će reći: morate doći to tih podataka samo kroz jedan, isti kanal i to je često telefonska anketa. No moderan pristup će reći: Jedino što je bitno da svi ispitanici imaju pristup identičnom upitniku i da se podaci slijevaju u isti kanal za obradu podataka, bilo da je to kroz klasičan telefonski pristup, ili putem maila, društvenih mreža ili bilo kojim drugim obliku komunikacije.

No kako to može biti istinito? Tko tvrdi da je to tako? Odgovor je jednostavan: kontrolne skupine. Ukoliko dobijete iste podatke s istim upitnikom korištenjem klasičnog i modernog pristupa, onda to znači da su podaci dobiveni i jednim i drugim putem valjani.

PROUČAVAJ, TESTIRAJ, PRILAGODI, PROFITIRAJ

Mlade ovdje treba uzeti samo kao primjer općenitog problema, a to je: doseg do raznih populacija. Mogli smo isto tako uzeti specifičnu poslovnu branšu. Kako na primjer anketirati specifičnu branšu s obzirom na banke koje koriste za poslovanje? Odgovor je: lako. Barem što se tiče nas, jer smo dugo razrađivali kako riješiti problematiku dosega specifičnih skupina. Ili u rječniku ovog članka: vodili smo se trima zaključcima iz ovog članka: specifičnim načinom komunikacije, modernim načinom istraživanja i idejom nad tehnologijom. Kao nagradu razrađenog sustava i truda postavili smo se u situaciju da neke agencije angažiraju upravo nas da im riješimo gore navedeni izazov.

Zanimljivo je da u današnje doba komunikacija napredovala do tolike mjere, ali unatoč tome sve teže stupamo u kontakt s ljudima. Barem što se tiče određene populacije. No ukoliko se pažljivo izaberu kanali komunikacije, ukoliko njegujete način na koji pristupate određenoj grupaciji, neizostavno ćete doći i do pravih rezultata.

ZAKLJUČAK

Za manje agencije i tvrtke nije problem promijeniti vrstu komunikacije, dok će velike firme morati raditi ozbiljne reorganizacije ili će vjerojatno biti suočeni s ozbiljnim posljedicama. Dobar su primjer javne pogreške koje se događaju u ispitivanjima javnog mnijenja i neizbježnom diskrepancijom njihovih rezultata i rezultata anketa na izborni dan. Zašto je tome tako? Dio rješenja je definitivno u mladima, a dio je u tome da nitko od onih koji bi trebali najviše biti zainteresirani za rezultate glasovanja, a to su političari, ne ulaže u dugotrajnu kampanju baziranu na realnim podacima sa znanstvenom preciznošću. Uz jednu iznimku, a to je stranka Možemo!

Nije li kuriozitet da su upravo oni bili najveće iznenađenje i imali najveći uspjeh na zadnjim izborima? Odgovor je isti kao i za ovaj članak: samo realna, dugotrajna, dobro financirana i pažljivo odmjerena kampanja može dati takve rezultate. Naravno, ne uzimajući u obzir društvene aspekte kao što su želja za promjenom i neadekvatna rješenja postojećih stranaka. Da su oni koji imaju neadekvatna rješenja imali slične kampanje, sada ne bi bilo u ovoj situaciji.

Da se vratimo na početak, mladi definitivno nose budućnost. To je budućnost u kojoj se prvenstveno mi moramo prilagođavati mladima i rasti sukladno kulturološkim i tehnološkim promjenama. Oni koji imaju unaprijed spremna konkretna rješenja ili znaju kreirati vlastite postulate će definitivno profitirati i prosperirati.

Ovaj je članak isključivo temeljen na iskustvima društvenih i marketinških istraživanja kojima sam na čelu od 2018. godine. Naručitelji su razni: od raznih EU država, domaćih i regionalnih firmi, udruga, ali i kolega iz drugih agencija za istraživanja. 

Za par dana počinje novi popis stanovništva i u medijima se ponovno mogu čuti razna mišljenja o tome koliko ima Hrvata i koliko smo točno pali ispod 4 miliona ljudi. Točnije, članak u Novom listu o Građanskoj inicijativi koja upozorava da u Vukovaru ima skoro upola manje ljudi od službenih podataka me motivirao da ponovno razmislim o ovoj temi, koja mi nažalost nije strana.

U struci društvenih i marketinških istraživanja je očito da kvote i uzorci koje povlačimo iz službenih izvora više nemaju realnu utemeljenost. I sa osobne i sa profesionalne strane sam zainteresiran kakve ćemo podatke dobiti i koliko će nam oni realno pokazivati koliko ljudi zapravo živi u Hrvatskoj.

Kako je sve krenulo?

Realno stanje populacije stanovništva u Hrvatskoj je politizirana tema. S jedne strane vladajuća stranka želi pokazati da i nije toliko loše koliko neki tvrde, dok s druge strane možemo čuti da je popis u Hrvatskoj nerealni prikaz stanja stvari. Sa strane istraživača, ovo je tema koja vodi do glavobolje. Zašto je tome tako?

Počnimo od stvari koje su mjerljive i koje nam objektivno mogu poslužiti kao mjerilo. 2018. godine smo imali državnog naručitelja iz EU koji je od nas tražio standardno nacionalno, reprezentativno, kvantitativno istraživanje uzorka 1000 stanovnika, sa frekvencijom od 4 provođenja ankete godišnje.

Pošto smo htjeli napraviti kao i uvijek sve ‘štreberski’ profesionalno, potrudili smo se sa stranica Državnog zavoda za statistiku obnoviti podatke iz najnovije procjene statistika stanovništva. Naime, u tom trenu je prošlo već 7 godina od zadnjeg popisa stanovništva.

Neki su procjenjivali da je odljev puno veći i da zapravo u Hrvatskoj nedostaje navodno i 300.000 ljudi, koji su otišli iz Hrvatske tijekom tog vremena. No takve je stvari poprilično teško dokazati. Oni koji i jesu otišli često to skrivaju i ne odjavljuju se iz Hrvatske jer imaju očite benefite od toga da još uvijek zadržavaju jeftino hrvatsko zdravstveno osiguranje i slično.

Mladi nisu dostupni ili ih nema u Hrvatskoj?

Nakon provođenja prvog vala anketa uskoro smo stigli po realizacije da u službenom uzorku mi jednostavno nismo mogli doći do mladih, muških stanovnika koji nemaju visoko obrazovanje. Istraživanje se vremenski oduljilo, troškovi su nam se znatno povisili no ipak smo na kraju uspjeli doseći propisanu kvotu. Tada smo te poteškoće opravdavali time da mladi jednostavno ne vole komunikaciju preko telefona niti mobitela.

No i u ostalim pokušajima postalo je evidentno da mlade jednostavno ne možemo dosegnuti makar koristili i druge, mladima primjerenije kanale komunikacije. Pošto nas je zanimalo kako to rade druge agencije saznali smo da neke od njih čak ‘otvaraju svoje kvote’, drugim riječima, ispunjavaju pod mlade bilo koje godište.

To nama nije bila opcija pa smo i dalje nastavili muku mučiti s mladima. Kao što se kaže, nije svako zlo za zlo, pa smo iz toga uspjeli pronaći način kako se uistinu i može doći do mladih. No činjenica je ta da nema toliko radno raspoložive populacije u Hrvatskoj koliko se to prikazuje u službenim statistikama.

Kolika je zapravo ta razlika?

Početkom rujna je Novi list objavio da petnaestak članova vukovarske Građanske inicijative „Koliko nas ima?“ izrazilo na konferenciji za novinare u središtu Vukovara bojazan da će popis stanovništva u Vukovaru “ponovno” pokazati nerealno stanje u tome gradu te su najavili da će oni provesti kontrolni popis. "Kažu da 27.783 stanovnika živi u Vukovaru, a mi nismo sigurni ni da nas ima 15.000"

Imamo li razloga vjerovati da je to istina što Građanska inicijativa govori? Da, na žalost imamo. Znači li to da je Hrvatskoj duplo manje stanovništva? Ne, ipak nije tako loše stanje kao u Vukovaru. No imajmo na umu da statistike samo u rijetkim županijama i općinama prikazuju rast stanovništva, a odljev je velik, vjerojatno i puno veći nego se prikazuje.

Koliko nade možemo imati u novi popis stanovništva 2021. godine?

Velike se nade polažu u napredni, digitalni sustav popisivanja stanovništva. Osobno to podržavam i veselim se da ćemo konačno biti učinkovitiji i brži u popisivanju. Doduše, dugo nam je trebalo da se sjetimo da smo u digitalnom dobu, ali dobro, bitno je da smo tamo i stigli.

To barem znači da ćemo za par mjeseci imati i podatke, je li tako? Na žalost, podaci će u najboljoj verziji biti obrađeni tek za godinu dana! Ok, nismo se ubrzali. Možda će biti bolje 2031. godine.

Kakvi god nam podaci bili na raspolaganju i kakva god nam bila ‘krvna slika’ pučanstva, mi kao istraživači ćemo morati koristiti te podatke i na temelju njih raditi uzorke opće populacije. Moram priznati da očekujem tu relativno blisku budućnost s bojazni, jer nekako mi se čini da i dalje nećemo moći do mladih, iako piše u brojkama da je u Vukovaru stotine i stotine i mladih, i samo ako kontaktiramo dovoljno brojeva, po zakonu velikih brojeva moramo doći do tih ispitanika. A nekako ipak ne dolazimo…